Demodikoza je kronična nekontagiozna invazijska bolest kože sisavaca trajnim ektoparazitima, šugarcima iz roda Demodex (oblik kao klip kukuruza). Ta grinja je normalan stanovnik kože većine sisavaca i cijeli svoj životni ciklus provodi u dlačnim folikulima (tobolčićima) i izvodnim kanalićima lojnih žlijezda. Svaka životinjska vrsta ima jednu ili više svojih vrsta demodeksa, pa su najčešće vrste kod pasa Demodex canis i Demodex injai dok su kod mačaka najčešće vrste Demodex cati i Demodex gatoi, a važno je zapamtiti da demodikoza nema nikakav zoonotski potencijal. Do danas nije u potpunosti razjašnjeno zašto se demodikoza pojavljuje, no istraživanja povezuju svaki deficit u staničnoj imunosti sa slabljenjem imuniteta životinje čime dolazi do prekomjernog razmnožavanja Demodexa. Predisponirajući faktori su stres, tjeranje, štenjenje, nekvalitetno držanje i nedovoljna higijena, hormonalni poremećaji, loša hranidba, dugotrajna terapija kortikosteroidima, prisutstvo drugih bolesti (parazitske invazije, tumori, poremećaji rada štitnjače i nadbubrežne žlijezde itd.). Također postoji i pasminska predispozicija za pojavu demodikoze kod određenih pasmina poput labradora, zlatnih retrivera, dobermana, jazavčara te pasa s debljim epidermisom poput shar-pei, engleskih i francuskih buldoga, mopseva itd. Psi puno češće obolijevaju nego mačke.

Parazit u koži prolazi kroz 4 stadija razvoja: jaje, larva, nimfa i odrasli parazit. Razvoj traje od 18 do 24 dana te se cijeli razvoj događa na jednom nositelju i nije moguć prijenos sa životinje na životinju, osim s majke s demodikozom na potomstvo odmah nakon porođaja prirodnim putem (ne uključujući carski rez). Ovisno o raširenosti promjena, vremenu pojavljivanja i uzroku demodikoze kod pasa, razlikujemo lokaliziranu (ograničena na određenom području, do 5 mjesta), generaliziranu (zahvaćene su veće površine kože te su česte komplikacije sekundarnim bakterijskim infekcijama) i idiopatsku demodikozu (ne zna se uzrok, ali pas nema drugo oboljenje koje može oslabiti imunitet). Ponekada se kod mladih pasa pojavljuje oblik juvenilne generalizirane demodikoze. Za taj oblik se smatra da psi imaju genetsku sklonost koja se nasljeđuje od oca, majke ili oba roditelja. U pravilu se klinički manifestira u mladih pasa u prvoj godini života, neposredno prije, tijekom ili poslije puberteta. Izrazito je rijetka prije dobi od tri mjeseca, a najčešća je prije navršenih 12 mjeseci. Imunološki mehanizam zbog koje nastaje juvenilna demodikoza nije poznat, ali se pretpostavlja da se radi o defektu na T-limfocitima. Iako se ne zna točan mehanizam nasljeđivanja, preporučljivo je sve štence iz tog legla isključiti iz daljnjeg uzgoja jer ne postoji test koji bi jasno odredio koje je štene iz legla nositelj bolesti, a koje nije. Kod starih pasa se demodikoza najčešće pojavljuje kao posljedica neizliječene bolesti iz mladosti ili zbog smanjenog imuniteta zbog starosti ili eventualno prisutnih metaboličkih ili malignih bolesti.

Klinička slika demodikoze nije karakteristična, no na početku bolesti je gotovo uvijek tipična proširenost promjena. Dlaka počinje ispadati na glavi i to u blizini oka, u kutu usana, na prsima i prednjim nogama. Na nekim mjestima dlaka počinje rasti, a na drugima samo ispada. Svrbež nije prisutan ili se pojavljuje blag do umjeren svrbež. Karakteristična je crvena boja kože, a dlaka izgleda kao da su ju izjeli moljci. Generalizacija procesa je povezana sa sekundarnim bakterijskim infekcijama (najčešće stafilokokima) zbog čega dolazi do ispadanja dlake, crvenila kože, prhutanja, tvorbe čvorića (pustule, furunkuloze) praćenih umjerenim svrbežom. Neprikladno liječenje može dovesti do nastanka demodikoznog pododermatitisa (upala kože jastučića) ili demodikozne upale vanjskog zvukovoda. Vrlo je važno javlja li se bolest kod mladog psa ili već odraslog jer ukoliko se demodikoza pojavljuje u odrasloj dobi onda je neophodno pronaći osnovno oboljenje koje je dovelo do slabljenja imuniteta i omogućilo prekomjerno razmnožavanje parazita.  

Veterinar će postaviti dijagnozu demodikoze na temelju detaljne anamneze vlasnika, kliničkog i dermatološkog pregleda oboljele životinje.

S obzirom na mjesto parazitiranja demodeksa (tobolčići i korijen dlake), potrebno je napraviti duboke kožne strugotine te dobivene uzorke pogledati pod mikroskopom. Uzimanje uzoraka nije bolno, a rezultati su gotovi u kratkom roku. Ako se radi o osjetljivom području ili životinja pokazuje nelagodu ili bol onda se pincetom može iščupati dlaka i pogledati pod mikroskopom. Kod pasa koji imaju deblji epidermis, što može biti pasminsko obilježje ili se pojavljuje kod starijih životinja, treba uzeti više uzoraka s različitih mjesta. Vrlo se rijetko može dogoditi da se paraziti ne mogu uočiti u strugotini, a klinička slika ukazuje na moguće postojanje oboljenja zbog čega je neophodno napraviti biopsiju kože kako bi se obavila patohistološka pretraga biopsata kože. Biopsija je najčešće indicirana kod shar pei pasmine pasa zbog njihovih karakterističnih nabora kože. Važno je redovito raditi kontrolne strugotine i prilikom svake pretrage evidentirati broj parazita i njegove razvojne stadije. Ukoliko se u dvije uzastopne strugotine ne pronalazi parazit onda se smatra da je životinja izliječena. Kod laboratorijskih pretraga krvi i biokemije često nema nikakvih promjena. Liječenje generalizirane demodikoze je dugotrajno (6 – 9 mjeseci) i zna biti vrlo frustrirajuće jer se često bolest ne može u potpunosti izliječiti već samo staviti pod kontrolu. Kod lokalizirane demodikoze u 95% slučajeva dolazi do spontanog izliječenja, a u 5% slučajeva je potrebno davati lijekove koji ubijaju ili smanjuju broj demodeksa. Liječenje ovisi i o nastalim promjenama ili sekundarnim infekcijama pa su indicirani antibiotici i kupke u medicinskim šamponima. Svrha lijekova je smanjiti broj parazita i istovremeno ojačati imunološki sustav organizma. Kortikosteroidi su kontraindicirani zbog slabljenja imuniteta koji je jedan od razloga zašto se demodikoza pojavljuje pa se za sprječavanje češanja preporučuje zaštitni ovratnik. Liječenje oboljelog psa uključuje i poseban režim njege, kontrole i nadzor vlasnika i veterinara.

Demodikozu kod mačaka uzrokuje grinja Demodex cati koja parazitira u dlačnim folikulima i Demodex gatoi koju nalazimo u površinskom sloju kože. Mačke mogu oboljeti u bilo kojoj dobi, a pasmine mačaka kod kojih se učestalije pojavljuje demodikoza su burmanske i sijamske mačke. Ovisno o području proširenja postoji lokalizirana i generalizirana demodikoza. Češći je lokalizirani oblik kod kojeg dolazi do gubitka dlake i ljuskanja kože u području glave (obrve, uši, vrat, usne itd.) te se pojavljuje svrbež i crvenilo. Kod mačaka isto kao i kod pasa može doći do upale vanjskog ušnog kanala. Lokalizirana demodikoza je obična samolimitirajuća i nestaje nakon nekoliko mjeseci. Generalizirana demodikoza je posljedica nekog primarnog oboljenja zbog kojeg je došlo do imunosupresije organizma te kod ovog oblika bolesti promjene nastaju na cijelom tijelu mačke. Najčešće se pojavljuje kod mačaka koje imaju neka sistemska oboljenja poput FeLV-a, FIV-a ili u slučaju teških metaboličkih bolesti npr. dijabetes. Liječenje generaliziranog oblika je dugotrajno kao i kod pasa. Konačna dijagnoza se postavlja na temelju strugotina kože, a liječenje se određuje ovisno o simptomima i proširenosti demodikoze. Važno je ojačati imunosni sustav dodacima hranidbi, no samo u razgovoru s veterinarom koji bi odredio što je mački stvarno potrebno. Liječenje oboljele mačke uključuje i poseban režim njege, kontrole i nadzor vlasnika i veterinara.

Što se tiče odabira optimalne hranidbe pasa i mačaka, preporučljivo je odabrati hipoalergenu hranu kako bismo spriječili negativan utjecaj više različitih izvora životinjskog podrijetla u vidu pojave eventualnih alergija ili intolerancija. Idealan prirodni dodatak hranidbi je lososovo ulje koje sadrži Omega-3 masne kiseline koje pružaju potporu zdravlju i kvaliteti dlake i kože. Dlaka postaje sjajnija, mekanija i zdravija te je primijećen brži oporavak i rast dlake na alopetičnim područjima. Za bilo kakve druge dodatke hranidbi je potrebno porazgovarati s veterinarom koji će odrediti što je ljubimcu zaista potrebno. Kod demodikoze je važno reagirati na vrijeme kako ne bi došlo do komplikacija bolesti te je veterinaru važno dati detaljnu anamnezu kako bi se odabrao pravi put i način liječenja životinje za poboljšanje kvalitete života ljubimca.

Pitajte naše veterinare:

    LEAVE A REPLY

    Please enter your comment!
    Please enter your name here