Svaki vlasnik ima obavezu razmisliti treba li kastrirati/sterilizirati svog ljubimca, a savjete i podršku treba pružiti veterinar koji će sa stručne strane objasniti prednosti i nedostatke sterilizacije ljubimca te zajedno s vlasnikom odrediti kada je pravo vrijeme za zahvat. Optimalno vrijeme za sterilizaciju ovisi o vrsti ljubimca, pasmini, veličini i težini ljubimca, dobi, zdravstvenom stanju i ostalim čimbenicima poput načina života i svakodnevnih navika ljubimca, ali i vlasnika. Postoje mnoge prednosti sterilizacije/kastracije i to u vidu smanjenja neželjenih legla, neželjenog seksualnog ponašanja (smanjenje sukobljavanja i obilježavanja teritorija) te najvažnije prevencija određenih zdravstvenih problema (tumori mliječnih žlijezdi, hipertrofija i tumori prostate, tumori testisa, sprječavanje zaraznih i neizlječivih mačjih bolesti: FIV, FeLV, itd.). Komplikacije su rijetke, ali se mogu pojaviti kao i kod svake druge operacije. Lakše komplikacije uključuju naticanje rubova rane, otvaranje rane, reakcija na šavove itd., a ozbiljnije komplikacije su rizik od anestezije i komplikacije pri samoj operaciji. Posljedice koje sterilizacija za sobom povlači je pojava inkontinencije te prekomjerno nakupljanje tjelesne težine što u konačnici može završiti s pretilošću ljubimca.

Za vlasnika je važno da razumije što se sve događa u organizmu ljubimca nakon sterilizacije kako bi znao što sve treba pružiti i omogućiti ljubimcu da bi imao kvalitetan i zdrav život.

Nakon sterilizacije dolazi do promjene ukupne hormonske ravnoteže i usporavanja metabolizma, a posljedice promjena se mogu pojaviti i do 6 mjeseci nakon sterilizacije. Dolazi do pada hormona estrogena i testosterona koji igraju veliku ulogu u regulaciji apetita. Kod steriliziranih kuja se češće pojavljuje pretilost jer se s gubitkom ženskog spolnog hormona povećava osjećaj gladi, a ako vlasnik kuji ne daje preporučene dnevne količine hrane onda dolazi do posljedičnog nakupljanja kilograma. Vlasnici često ne shvaćaju ozbiljno pretilost ljubimaca, no ona ugrožava zdravlje jer se pojavljuju kardiovaskularni i probavni problemi, a povećana tjelesna težina vrši povećano opterećenje na zglobove. Jedna od komplikacija pretilosti je pojava dijabetesa mellitusa koji zahtijeva veliku podršku i angažman vlasnika u redovitoj provjeri razine glukoze uz specifičnu hranidbu i veterinarske kontrole kako bi ljubimcu pružao kvalitetan život. Statistika pokazuje da je 80% mačaka sterilizirano čime su prevenirani mnogi zdravstveni problemi i problemi u ponašanju mačaka, no većina vlasnika se ne zna pravilno brinuti za steriliziranu/kastriranu mačku. U roku od 48 sati od kastracije, mačka će povećati unos hrane za oko 30% jer je manje sposobna regulirati glad, a istodobno se svakodnevne potrebe za potrošnjom energije smanjuju do čak 52%. Usporeni metabolizam dovodi do smanjene fizičke aktivnosti ljubimca zbog čega je važno bilježiti tjelesnu težinu i tjelesnu kondiciju ljubimca kako ne bi došlo do pretilosti.

Procjena tjelesne kondicije je subjektivna metoda koja se temelji na kombinacije vizualne procjene i palpacije tijela, odnosno mišićnih i masnih naslaga tkiva.

U kombinaciji s tjelesnom masom je dobar pokazatelj u procjeni optimalne kondicije prema vrsti, pasmini i dobi ljubimca, otkrivanju mogućih bolesti koje se još nisu klinički očitovale te sprječavanju eventualne pretilosti. Kondicija se boduje u bodovnoj skali od 1-5. 1 i 2 označavaju vrlo mršave i pohranjenje ljubimce, 3 je optimalna tjelesna kondicija, a 4 i 5 označavaju preteškog i pretilog ljubimca. Idealna tjelesna kondicija znači da je ljubimac umjereno prekriven masnim tkivom, pri čemu se rebra mogu lako palpirati. Kada se životinja promatra odozgo onda je struk je vidljiv iza rebara, a linija trbuha je uvučena, gledano sa strane. Među vlasnicima se često pojavljuju savjeti za uvođenje niskoenergetske hrane nekoliko tjedana prije kastracije kako bi se od početka prevenirao razvoj viška kilograma, no to nije pravilan način prevencije nakupljanja kilograma. Kod nekih pasa kastracija gotovo uopće ne utječe na hranidbene navike ili fizičku aktivnost stoga je potrebno promatrati psa, redovito ga vagati kako bi se na vrijeme prepoznala pretilost i kako bi se spriječile daljnje komplikacije. Ako se pas nakon kastracije malo ulijenio, treba napraviti prikladan plan kretanja koji treba polagano pojačavati kako bi se psu vratila želja za kretanjem i samim time osigurala dovoljna potrošnja kalorija. Vlasnik može poneku šetnju pretvoriti u trening, učiniti šetnju zabavnom i aktivnom. Tako će pas i nakon kastracije zadržati dobru tjelesnu formu i vitalnost. Istraživanja pokazuju kako sterilizirane mačke imaju 3,5 puta veću vjerojatnost da će postati pretile u usporedbi s nesteriliziranim mačkama stoga je izuzetno važno obratiti pažnju na svakodnevne životne navike mačaka kako bi im omogućili dovoljnu fizičku aktivnost i spriječili najčešće nakupljanje masti u predjelu abdomena. Mačke koje žive u kući ili u stanu s pristupom vanjskom prostoru su aktivnije i troše više energije i kalorija nego mačke koje žive u stanu gdje im je ograničeno kretanje. Mačke je potrebno potaknuti na vježbanje s raznim interaktivnim igricama poput grebalica, raznih štapova s igračkom na vrhu koji potiču mačku na trčanje i hvatanje „plijena“. Fizička će aktivnost spriječiti nakupljanje kilograma ili gubljenje istih, ali će također pomoći u održavanju agilnosti i mišićne mase mačke te će ojačati vezu između vlasnika i mačke te ljubimcu omogućiti dug i ispunjen život. Osim hormonalnih i metaboličkih promjena, postoji još nekoliko čimbenika koji su razlozi nakupljanja kilograma kod mačaka što uključuje nepravilan ritam i režim hranjenja, manjak fizičke aktivnosti i sam odnos između vlasnika i mačke. Statistike govore kako će mačke koje su vrlo bliske sa svojim vlasnicima puno brže i više dobivati na težini jer im vlasnici ne mogu odoljeti pa povećavaju količinu obroka ili im daju više poslastice nego što je preporučeno.

Još jedna specifičnost kod mačaka nakon sterilizacije je povećan rizik od nastanka kamenca u mokraćnom sustavu.

Kastrirane mačke se manje kreću, trebaju manje vode i posljedično tome manje mokre. Zbog toga se njihov urin duže zadržava u mjehuru što može dovesti do nastanka struvitnih mokraćnih kamenaca. Jedan od načina prevencije pojave mokraćnih kamenaca je osigurati da mačka popije svoju dnevnu količinu potrebne vode. Ako se zdjelica s vodom nalazi pokraj zdjelice s vodom i vlasnik nije primijetio da mačka pije vodu onda je dobar savjet staviti zdjelicu s vodom na neko drugo mjesto u kući ili stanu ili postaviti više zdjelica s vodom po stanu kako bi si mačka sam odabrala zdjelicu iz koje će piti vodu. Upravo jer mačke piju manje vode se preporučuje kombinirana hranidba, odnosno davanje suhe i mokre hrane koja sadrži do 87% kako bi se zadovoljile dnevne potrebe za vodom kod mačaka. Postoji puno odabira zdjelica za mačke, od različitih materijala i veličina te postoje fontane koje će s jedne strane zabaviti mačku, ali samim time ju i potaknuti da pije vodu. Na tržištu postoje specifične hrane koje mogu spriječiti pojavu kamenca u mokraćnom sustavu jer sadrže niži udio magnezija od uobičajenog. Magnezij je glavni sastojak struvitnih kamenaca pa je važno osigurati da ljubimac s hranom dobije minimalnu potrebnu dozu magnezija.

No što je s odabirom optimalne hrane za sterilizirane ljubimce?

Nakon kastracije pada energetska potreba ljubimca, no potreba za vitaminima i mineralima ostaje ista stoga nije preporučljivo smanjiti obroke uobičajene hrane nego vlasnik treba u razgovoru s veterinarom odabrati posebnu i prilagođenu hranu za kastrirane ljubimce. „Skraćivanje“ količine hrane uz pojačani osjećaj gladi koji ljubimci imaju nakon kastracije stvara ljubimca koji neprestano traži hranu i ne može zadovoljiti svoje nutritivne potrebe. Ako je vaš ljubimac i prije sterilizacije pokazivao sklonost debljanju ili je već pretili onda je preporučljivo promijeniti hranidbu ljubimcu nakon kastracije. Postupak promjene hrane se treba provoditi postupno kroz 7-10 dana jer nagla promjena hrane može izazvati stres i izražene probavne smetnje. Hrana prilagođena specifičnim promjenama steriliziranih ljubimaca ima manju kalorijsku vrijednost za otprilike 20-30% koja jamči dovoljan unos hranjivih tvari za zadovoljavanje potreba ljubimaca. Formula hrane za sterilizirane ljubimce sadrži smanjenu količinu masti i visoku razinu vlakana koje duže zadržavaju osjećaj sitosti ljubimca. Proteini u hrani trebaju biti visokokvalitetni i lakoprobavljivi kako bi održavali mišićnu masu ljubimca. U hrani se nalazi dodatak L-karnitina koji povećava transformaciju masti u energiju bez njihovog pohranjivanja u tijelu, omogućava bolje sagorijevanje masti, pruža dodatnu energiju i osigurava pravilan rad srca. Kao dodatak hranidbi se preporučuje korištenje lososovog ulja u kojem se nalaze Omega-3 masne kiseline koje podržavaju zdravlje imunološkog sustava, održavaju zdravlje i kvalitetu kože i dlake te pružaju zaštitu svim organima u tijelu. Najčešća greška u hranidbi ljubimaca je ad libitum hranidba, odnosno stalno dostupna hrana. Takvim načinom hranjenja se stvara izbirljiv ljubimac koji si sam odabire količinu obroka koju će pojesti. Hrana koja cijeli dan ostaje u zdjelici se može vrlo lako pokvariti ako se radi o kuhanoj ili sirovoj hrani dok se kod suhe hrane mogu pojaviti grinje i ostali insekti. Ljubimac treba imati hranu podijeljenu u nekoliko obroka na dan, a preporučena dnevna količina hrane varira i ovisi o starosti i kilaži ljubimca prema preporukama proizvođača hrane. No logika je takva da će na težini uvijek dobiti onaj ljubimac koji jede i više nego što mu je potrebno, pogotovo ako vlasnik ne pazi na količinu hrane koju daje ljubimcu. Vlasnici vole davati svojim ljubimcima poslastice, no one značajno utječu na dnevni unos kalorija stoga ne smiju prelaziti više od 20% ukupnog dnevnog unosa kalorija. Umjesto poslastica, psima ili mačkama se može ponuditi njihova regularna hrana kao poslastica čime ćemo prevenirati dobivanje na kilaži, a ljubimci će biti jednako zadovoljni. Ljubimac ne smije dobivati hranu za stola jer ona sadrži previše soli, začina, masti i kalorija. Na pitanje treba li moj ljubimac nakon sterilizacije/kastracije jesti prilagođenu hranu nema točnog ili krivog odgovora i ne postoji samo jedan odgovor. Nakon sterilizacije je svaki pas ili mačka individualna jedinka koja ima različite potrebe za hranjivim tvarima koje ovise o pasmini, starosti, spolu, aktivnosti, zdravstvenom stanju i različitim životnim navikama.

Pitajte naše veterinare:

    LEAVE A REPLY

    Please enter your comment!
    Please enter your name here