Što je mačja leukemija i koliko je raširena bolest?
Leukemija mačaka je zarazna bolest uzrokovana retrovirusom i jedna je od najvažnijih uzroka bolesti i smrtnosti mačaka. Uzročnik je virus leukemije mačaka (Feline Leukemia Virus, FeLV) koji pripada porodici Retroviridae te ima tri podtipa: A, B i C. Podtipovi B i C nastaju iz podtipa A u mački nositeljici, mutacijama i rekombinacijama genoma. Ovisno o tipu virusa dolazi do imunosupresije, stvaranja tumora ili anemije. FeLV-A pronađen kod svih prirodno inficiranih mačaka uzrokuje imunosupresiju zbog čega je mačka podložnija nastanku različitih infekcija. FeLV-B kod 50% inficiranih mačaka uzrokuje stvaranje neoplazija dok FeLV-C kod 1% inficiranih mačaka uzrokuje tešku anemiju. Mačka može biti inficirana s jednim, dva ili sa sva tri tipa virusa. Virus izvan životinje preživljava kratko, osjetljiv je na isušivanje i većinu dezinficijensa. Bolest je proširena u cijelom svijetu te se najviše inficiraju domaće mačke koje se okupljaju na hranilištima ili drugim mjestima gdje se okuplja mnogo mačaka. Virus se širi horizontalno (sekretima i ekskretima: slina, urin, nosni iscjedak, izmet i mlijeko) i vertikalno (transplacentarno ili nakon porođaja) direktnim kontaktom (lizanje, njuškanje) bolesnih i zdravih jedinki te neizravno preko kontaminiranih posuda za hranjenje i obavljanje nužde. Inficirane mačke najviše virusa izlučuju putem sline, a u manjoj količini putem urina, suza i izmeta. U vertikalnom načinu prijenosa virusa najpodložniji infekciji su mačići. Oni su u prvih mjesec dana zaštićeni kolostralnim protutijelima nakon čega zaštita slabi. Odrasle mačke su otpornije i teško će se inficirati kratkotrajnim kontaktom s kliconošom, no u slučaju trajnog suživota mogućnost infekcije je mnogo veća. Za infekciju je potrebno dugotrajnije izlaganje velikoj dozi virusa zbog čega se smatra da je za horizontalni prijenos sekretima i ekskretima između dvije odrasle mačke potreban dugotrajan bliski kontakt. Bolest se ne prenosi s mačaka na ljude.
Ishod infekcije virusom mačje leukemije može biti vrlo različiti jer ovisi o imunosnom statusu, dobi životinje te patogenosti i količini virusa.
Nakon ulaska u organizam, virus se umnaža u lokalnom limfatičnom tkivu (tonzile i regionalni limfni čvorovi). U tom stadiju većina imunokompetentnih mačaka uspijeva staničnim i humoralnim imunosnim odgovorom ukloniti virus iz organizma. Ako se to ne dogodi onda se virus širi krvlju po cijelom organizmu (primarna ili prolazna viremija) te se umnaža u slezeni, limfnim čvorovima, epitelnim stanicama crijeva i mjehura, slinovnicama i koštanoj srži. Stadij viremije nastupa 2 do 4 tjedna nakon infekcije. Kada se inficira koštana srž onda životinja više ne može ukloniti virus iz organizma nego ostaje latentno inficirana, no ako je imunosni odgovor dovoljno jak, može se spriječiti sekundarna viremija. U slučaju oslabljenog imunološkog sustava mačke, nastaje sekundarna odnosno trajna viremija. Latentno inficirane mačke imaju ugrađen provirus u genomu stanica domaćina, no kako nema umnažanja virusa, on se ne može ustanoviti testovima za dokazivanje virusa, a latentna zaraza se može aktivirati pod utjecajem stresa i posljedične imunosupresije.
Većina inficiranih mačaka uspije ukloniti virus iz organizma, a oko 2% životinja ostaje trajno inficirano i s vremenom razviju klinički oblik bolesti.
Ovisno o lokalizaciji i proširenosti procesa se pojavljuju različiti simptomi poput neregenerativne anemije, imunosupresije i nastanak malignih bolesti. Imunosupresija znači oslabljenje obrambenog sustava i veću podložnost bolestima koje u zdravih mačaka ne bi uzrokovale značajnije promjene te podložnost endogenim infekcijama. Te endogene infekcije su uzrokovane bakterijama koje se nalaze u životinji i spadaju pod normalnu floru (npr. bakterije crijeva se mogu početi nekontrolirano razmnožavati te ako dospiju u drugi organski sustav, dovode do upale). Neoplastični oblici bolesti uključuju limfosarkom i mijeloidnu leukemiju. Od limfosarkoma oboli oko 20% trajno inficiranih mačaka, a pojavljuje se u četiri oblika: alimentarni, multicentrični, timusni ili oblik limfoidne leukemije. Kod svih oblika je prisutna anoreksija, limfadenopatija, splenomegalija i hepatomegalija. Imunosupresija može dovesti do nastanka reproduktivnih poremećaja (embrionalna smrt, pobačaj i neplodnost) te gastrointestinalnih poremećaja (proljev ili začep, enteritis, krv u izmetu itd.). Ostali simptomi uključuju limfadenopatiju, neurološke znakove poput anizokorije (nejednake zjenice), inkontinenciju urina i paralizu stražnjih nogu. U krvnoj slici oboljelih mačaka su vidljive promjene u vidu anemije, limfopenije i neutropenije.
Dijagnoza u današnje vrijeme se postavlja brzom i jednostavnom metodom upotrebe dijagnostičkih testova. Veterinar će prvo uzeti detaljnu anamnezu, klinički pregledati životinju te napraviti serološke testove koji služe za dijagnozu FeLV-a. Serološki testovi uključuju ELISA brzi test (brzi test koji ima osjetljivost i specifičnost 98%) i test imunofluorescencije (dokazivanje virusa u stanicama krvi ili koštanoj srži). Na temelju pozitivnog nalaza ELISA brzog testa se ne može znati je li životinja u prolaznoj ili perzistentnoj viremiji pa je zato test potrebno ponoviti nakon 6 tjedana, a ako je i tada pozitivan onda ga treba ponoviti za 10 tjedana. Ako su sva tri nalaza pozitivna, mačka je vjerojatno trajno viremična. Mačići testirani ELISA testom s pozitivnim nalazom se moraju ponovno testirati nakon 16. tjedna starosti jer će do tada nestati protutijela koja su dobili od majke, a koja su mogla dati lažno pozitivan nalaz.
Postoji li lijek za mačju leukemiju?
Lijek protiv FeLV-a ne postoji nego se primjenjuje simptomatska i potporna terapija. Većini mačaka se infekcija otkrije tek u stadiju trajne viremije pa terapija ovisi o simptomima koji su nastali kao posljedica infekcije virusom leukemije. Za liječenje sekundarnih infekcija se koriste specifično odabrani antibiotici, a učinkovitost antivirusnih i imunomodulatornih lijekova na prirodno inficiranim mačkama se još uvijek istražuje. Terapija se kod mačaka s pojavom tumora provodi citostaticima. Ponekad je mačkama potrebna infuzija, antiemetici ili drugi lijekovi ovisno o simptomima.
Prevencija nastanka bolesti uključuje cijepljenje, testiranje svih mačaka i izdvajanje pozitivnih mačaka.
Inficirane životinje treba držati odvojeno i zatvorene u kući kako bi se spriječio prijenos virusa na druge zdrave mačke, a kastracijom se sprječava stres spolnog ciklusa i lutanje ako mačka izlazi iz kuće. S obzirom na to da se bolest može širi izravnim i neizravnim kontaktom, važno je ograničiti korištenje zajedničkih posuda za vodu, hranu i obavljanje nužde. Testirati se trebaju sve novonabavljene mačke u kućanstvu, uzgajivačnice s većim brojem mačaka, negativne mačke koje su bile izložene riziku od infekcije (odlazak na čuvanje, izložba, kontakt s pozitivnom mačkom ili mačkom nepoznatog statusa). Preporučuje se cijepljenje protiv bolesti i to subjediničnim i inaktiviniranim cjepivima najranije u dobi od devet tjedana. Moguća posljedica cjepiva je pojava sarkoma (tumor mezenhimnog podrijetla) na mjestu aplikacije. Mehanizam razvoja tih sarkoma nije sasvim razjašnjen, ali pretpostavlja se da dugotrajna upala inducirana vakcinacijom dovodi do poremećenog odgovora mezenhimnog tkiva u procesu cijeljenja rane s konačnom neoplastičnom transformacijom. Prije cijepljenja je obavezno testirati mačku je li ona već pozitivna na FeLV. Kod inficiranih mačaka posebnu pozornost treba posvetiti stanju kože i dlake (gljivične i parazitarne infekcije), sluznici usta i zuba (bol prilikom žvakanja hrane, smanjen apetit, smrad iz usta itd.), limfnim čvorovima (povećani ili bolni) i tjelesnoj težini.
Hranidba uvelike može pomoći u poboljšanju kvalitete života inficiranih mačaka. Optimalna hranidba uključuje odabir hrane prema individualnim nutritivnim i energetskim potrebama mačke. Hrana bi trebala sadržavati visokokvalitetne i lakoprobavljive proteine, a u određivanju pravilnih omjera proteina i masti je važno obaviti biokemijske pretrage da se dobije uvid u rad bubrega, jetre i ostalih organa u tijelu. Preporučljivo je koristiti vitaminsko mineralne dodatke hranidbi za podršku zdravlju imunološkom sustavu. Jedan od najčešće korištenih prirodnih dodataka hranidbi je lososovo ulje, a za odabir specifičnih vitamina i minerala je potrebno savjetovati se s veterinarom koji ima uvid u povijest bolesti mačke. Mačke inficirane virusom mačje leukemije imaju oslabljen imunološki sustav zbog čega se njihov sustav oslabljeno bori protiv infekcija pa se preporučuje izbjegavati hranidbu sirovim mesom zbog povećanog rizika mikrobiološke ispravnosti (pojava parazita i bakterija). FeLV pozitivnu mačku je potrebno redovito voditi na kontrolne preglede kod veterinara, a vlasnik mora provoditi redovitu dehelmintizaciju.
Mačke koje su FeLV pozitivne uz pravilnu kućnu (optimalna hranidba, okruženje bez stresa, izbjegavanje sirove hranidbe zbog potencijalnog prijenosa parazita i bakterija) i veterinarsku njegu (kastracija/sterilizacija, cijepljenje, redovita dehelmintizacija) mogu živjeti kvalitetan život godinama.
Pitajte naše veterinare:
