Što je mačja sida?

Virusna imunodeficijencija mačaka, FIV (feline immunodeficiency virus infection) je bolest poznata kao i mačja sida. Bolest ima dugo asimptomatsko razdoblje, a prilikom pada imunosti dolazi do razvijanja kliničke slike, odnosno kronične infekcije. Iako se mogu zaraziti mačke svih dobnih skupina, zaraza se najčešće pojavljuje kod mačaka u srednjim godinama (5-10 godina). Uzročnik bolesti je virus mačje imunodeficijencije koji pripada porodici Retroviridae, rod Lentivirus. Za viruse iz roda Lentivirus je karakteristično da sporo izazivaju bolest tako da zaražena mačka može biti zdrava godinama, a bolest se može odjednom naglo aktivirati. U vanjskoj sredini virus brzo gubi virulenciju i patogenost zbog kratkog preživljavanja u okolini. Virus se u visokim koncentracijama nalazi u slini i krvi, a najčešći način prijenosa bolesti je ugrizom. Upravo iz tog razloga, zbog agresivnog teritorijalnog ponašanja, nekastriranih mužjaci su do pet puta češće zaraženi od ženki. Virus se također može prenijeti transplacentarno, kolostrumom i mlijekom te rijetko spolnim putem, odnosno preko sjemena.

Koja su osnovna obilježja infekcije FIV-om?

Čimbenici koji utječu na lokalizaciju virusa te na tijek i ishod bolesti su virusni tropizam, patogenost virusa, ulazna vrata, infektivna doza virusa i zdravstveno stanje domaćina u trenutku zaražavanja. Virus se nakon ulaska u organizam umnaža u limfatičnom tkivu (timus, slezena, limfni čvorovi) i ostalim tkivima bogatima makrofagima i limfatičkim stanicama. Viremija potiče tvorbu protutijela koja smanjuju količinu virusa, no unatoč jakom humoralnom odgovoru, replikaciju virusa inhibira stanična imunost posredovana CD8+ T-limfocitima. Ta inhibicija replikacije je izražena u asimptomatskom razdoblju, no smanjuje se u kroničnoj infekciji. Virus se širi po cijelom organizmu pa on može biti dokazan u koštanoj srži, mozgu, crijevima, bubrezima i plućima. Osnovno obilježje infekcije FIV-om je uništenje svih stanica inficiranih virusom, poremećena funkcija neutrofila i citokina te posljedično smanjenje funkcije nespecifičnih i specifičnih imunosnih mehanizama u borbi protiv infekcija.

Uobičajeni tijek bolesti sastoji se od akutne faze, asimptomatske faze promjenjiva trajanja i terminalne faze, odnosno sindroma stečenog gubitka imunosti.

Ulazak virusa u organizam uzrokuje pojave blagih simptoma poput groznice, povećanih limfnih čvorova i respiratornih simptoma. Nespecifični klinički znakovi znaju biti toliko blagi da prođu neopaženo, a akutna faza može trajati nekoliko dana do nekoliko tjedana nakon čega slijedi asimptomatska faza bolesti. U toj fazi nema pojave kliničkih znakova i ona može trajati mjesecima i godinama ovisno o dobi životinje, izloženosti stresu i drugim patogenim mikroorganizmima te virulenciji soja virusa. U terminalnoj fazi bolesti je prisutno pojačano razmnožavanje virusa koje dovodi do progresivnog oštećivanja imunosnog sustava. Kada i u kojoj mjeri će se bolest razviti zavisi od više faktora, uključujući soj FIV-a, imunosni sustav mačke, ali i prisustvo drugih infekcija u organizmu. Klinički simptomi su odraz oportunističkih infekcija, supresije koštane srži, neuroloških poremećaja (do 5% zaraženih mačaka) i neoplazija (najčešća je pojava limfoma) stoga se pojavljuju brojni nespecifični simptomi poput anoreksije, gubitka tjelesne mase, stomatitisa, gingivitisa, kroničnih proljeva, kožnih promjena i respiratornih simptoma. Najčešći simptom zaraženih mačaka je gingivostomatitis koji zahvaća do 50% jedinki. Zdravstveno stanje inficirane mačke se progresivno pogoršava kroz naredno vrijeme i može se očitovati raznim kroničnim infekcijama ili izmjenama stadija bolesti i stadija remisije odnosno relativno zdravog stanja što ovisi o samoj životinji i njenom imunosnom sustavu.

Na temelju nespecifične kliničke slike i dodatnih laboratorijskih pretraga krvi nije moguće postaviti dijagnozu. Stoga se, uz klinički pregled životinje, diferencijalnu krvnu sliku i biokemijske pretrage krvi (hiperproteinemija je najčešće zabilježena promjena), provode objektivne metode dijagnostike kojima se dokazuju specifična protutijela ili antigen u kliničkom materijalu. Preporučuje se provoditi testiranje svake mačke bez obzira na pojavnost kliničkih znakova zbog toga što je testiranje u svrhu prepoznavanja zaraženih mačaka glavna mjera sprečavanja prijenosa virusa u prijemljivoj populaciji. Među mačićima do dobi od 6 mjeseci rezultat može biti lažno pozitivan zbog kolostralnih protutijela pa je test potrebno ponoviti za šest mjeseci. U tumačenju nalaza treba provjeriti je li mačka cijepljena protiv bolesti jer će u tom slučaju nalaz testa također biti pozitivan. U završnom stadiju bolesti, razina protutijela može pasti ispod detektabilne što će rezultirati lažno negativnim rezultatom testa. Zlatni standard dijagnostike FIV-a je Western-blot metoda kojom se dokazuju specifična protutijela u istraživanom serumu.

Ciljevi terapije su produljenje života i poboljšanje kvalitete života.

Liječenje mačaka inficiranih FIV-om se sastoji od primjene antivirusnih lijekova i imunomodulatora te provođenja potporne i simptomatske terapije. Antivirusni lijek koji se najčešće koristi je zidovudin. On pospješuje remisiju gingivitisa i stomatitisa, no ima popratne nuspojave (supresija koštane srži i neregerativna anemija) pa je poželjno pratiti parametre diferencijalne krvne slike (jednom tjedno tijekom prvih mjesec dana terapije). U liječenju se osim zidovudina upotrebljavaju interferoni koji imaju jaka antivirusna svojstva, ometaju različite faze replikacije virusa i potiču apoptozu stanica inficiranih virusima čime sprječavaju širenje virusa u organizmu i pospješuju njegovu eliminaciju. Na tržištu postoji rekombinantni humani i mačji interferon. Ograničavajući faktor interferona je visoka cijena i dostupnost na tržištu. Što se tiče nuspojava, one ovise individualno o jedinki, no u većini slučajeva nisu zabilježene. Od ostalih imunomodulatora se preporučuju vitamini B kompleksa za podizanje apetita i lososovo ulje zbog visokih vrijednosti Omega-3 masnih kiselina. U slučaju rekurentnih gingivostomatitisa se preporučuju gelovi i paste koje ublažuju bolove i olakšavaju žvakanje hrane. Ovisno o stanju zubi, ponekad se preporučuje ekstrakcija svih zubi s korijenom. Za sve ostale dodatke je važno savjetovati se s veterinarom. Potporna i simptomatska terapija uključuje infuziju, transfuziju, antibiotike, antiemetike itd.

Glavni ciljevi u kontroli FIV-a su prevencija širenja infekcije na druge mačke i održavanje dobre kvalitete života zaražene mačke.

Mačke bi se trebale držati u zatvorenome kako bi se spriječilo širenje virusa na druge jedinke. Vlasnik može na puno načina utjecati na kvalitetu života mačke, no najbitnije je zaraženu mačku voditi na redovite kliničke preglede, pretrage krvi i urina kako bi se prevenirale sekundarne infekcije. Veterinarska njega osim redovitih kontrolnih pregleda uključuje i sterilizaciju/kastraciju svih FIV pozitivnih mačaka, cijepljenje protiv ostalih mačjih zaraznih bolesti, redovita preventiva protiv vanjskih i unutarnjih parazita. Ako u kućanstvu ima više mačaka, potrebno je odvojiti zdjelice za hranu i vodu, testirati novo nabavljene mačke i mačke koje redovito izlaze iz kuće. Prognoza ovisi o stadiju bolesti jer ako se FIV otkrije rano i na vrijeme, može proći dosta vremena prije nego se razviju klinički simptomi, no iako je infekcija permanentna, većina inficiranih mačaka vodi kvalitetan i dug život. Što se tiče eutanazije, općenito se smatra da o takvom zahvatu ne treba razmišljati u slučajevima ako ljubimac koji boluje od kronične ili neizlječive bolesti dobiva adekvatnu terapiju i njegu, a sposoban je jesti, piti i spavati bez gubitka daha, djeluje zainteresirano za zbivanja u okolini oko njega, umjereno se kreće i ima kontrolu nad mokrenjem i defeciranjem.

Vlasnici koji imaju FIV pozitivnu mačku se ne smiju ustručavati reagirati na svaku promjenu koju primijete kod svoje mačke, nego trebaju odmah kontaktirati svog veterinara kako bi liječenje bilo pravovremeno.

Postoji li specifična hranidba za FIV pozitivne mačke?

Optimalna i uravnotežena hranidba će zadovoljiti nutritivne i energetske potrebe mačaka, no ona može uvelike pomoći imunosnom sustavu u borbi protiv infekcija i poboljšati kvalitetu života mački. Ne postoji specifična hrana za FIV pozitivne mačke, no hranidba se odabire prema starosti, aktivnosti, generalnom zdravstvenom stanju i općenitim životnim navikama mačaka. Hrana bi trebala biti bogata visokokvalitetnim i lakoprobavljivim proteinima (provjeriti biokemijske parametre), preporučljivi su vitaminsko mineralni dodaci hranidbi o kojima je važno savjetovati se s veterinarom. Preporuka određenih veterinara nutricionista je izbjegavati BARF hranidbu, odnosno hranidbu sirovim mesom jer je najveći rizik mikrobiološka ispravnost i javnozdravstveni rizik (jedinke koje su zaražene virusom mačje imunodeficijencije imaju slabi imunitet koji ih ne može obraniti od parazita ili bakterija). Svaka je mačka individualna jedinka te se tako i hranidba treba birati individualno, a oko bilo kakvih nedoumica, veterinar je glavni oslonac.

Što trebamo znati prije udomljenja FIV pozitivne mačke?

Vlasnici koji žele udomiti FIV pozitivnu mačku zasigurno imaju brojne nedoumice koje otežavaju donošenje ispravne odluke. FIV pozitivne mačke nisu nikakva rijetkost, a samo udomljavanje takvih mačaka ima neopravdano lošu reputaciju. Smatra se da je virusom FIV-a inficirano od 2 – 20% ukupne populacije mačaka. Zbog manjka edukacije, širenja krivih informacija, mačke oboljele od side teško pronalaze svoje udomitelje, no vlasnici moraju biti svjesni da FIV pozitivne mačke uz pravilnu kućnu njegu (optimalna hranidba, okruženje bez stresa, prilagođavanje suživota više mačaka u kućanstvu) i veterinarsku njegu (redoviti kontrolni pregledi, odvajanje inficiranih mačaka) mogu živjeti dug i kvalitetan život.

Pitajte naše veterinare:

    LEAVE A REPLY

    Please enter your comment!
    Please enter your name here