Što je sindrom “trijaditisa” kod mačaka?
Gušterača (pankreas) je žlijezda smještena uz početni dio tankoga crijeva. Njezin endokrini dio luči hormone inzulin i glukagon koji su zaduženi za regulaciju šećera u krvi dok egzokrini dio luči probavne enzime u tanko crijevo. Delta stanice gušterače luče treći hormon, somatostatin koji koči lučenje hormona inzulina i glukagona pa tako sprječava naglo povećanje, ali i nagli pad glukoze u krvi. Probavni enzimi se aktiviraju tek kada dođu u dvanaesnik, odnosno tanko crijevo gdje sudjeluju u razgradnji i probavi masti, proteina i ugljikohidrata. Problem nastaje kada iz određenih razloga dođe do prerane aktivacije probavnih enzima prije nego se izluče u tanko crijevo pa gušterača počne “probavljati” samu sebe. To je znak upale gušterače, odnosno pankreatitisa koji se može manifestirati u akutnom ili kroničnom obliku. Kod mačaka se pojavljuje sindrom „trijaditis“ (višeorganski upalni proces).
Sindrom trijaditisa uključuje:
- Kolangiohepatitis (upala bilijarnog sustava, žučnog mjehura i upala jetre): najčešće nastaje uslijed uzlazne crijevne bakterijske infekcije iz tankog crijeva preko žučnog kanala u žučni mjehur. Količina bakterija u tankom crijevu mačaka je veća nego u pasa, pa povraćanje može dovesti do gibanja sadržaja iz tankog crijeva kroz izvodni kanal gušterače u žučovod i jetre. Upravo tako se bakterije (najčešće coli) translociraju u žučovode i jetru.
- Upalna bolest crijeva: IBD je kod mačaka najčešće idiopatski jer je osnovni uzrok bolest nepoznat, no postoje razni čimbenici koji povećavaju rizik nastanka bolesti (genetika, imunološka disregulacija, okolišni čimbenici, crijevna mikroflora, ali i hranidba).
- Pankreatitis: u 90% slučajeva se ne zna uzrok nastanka upale gušterače (idiopatski pankreatitis), no bez obzira na uzrok postoje dva oblika pankreatitisa, akutni i kronični oblik. U razvoj bolesti su uključeni razni uzroci poput hranidbe, reakcija na lijekove, infekcije, endokrini poremećaji itd.). Akutni oblik podrazumijeva iznenadnu i tešku upalu tkiva gušterače pri čemu se pojavljuje edem, neutrofilni infiltrat i nekroza tkiva gušterače. Ponavljajući pankreatitis je zapravo kronični pankreatitis kojeg karakteriziraju kontinuirane upalne bolesti s ireverzibilnim patoanatomskim promjenama poput fibroze i posljedičnim trajnim otkazivanjem funkcije organa.
Kod mačaka se trijaditis pojavljuje u svih dobnih skupina podjednako, no domaće kratkodlake i dugodlake mačke te sijamske mačke spadaju pod rizičnije pasmine mačaka za nastanak bolesti. S obzirom na to da su u sindrom uključena tri organska sustava u tijelu, klinička slika je raznolika i različitog intenziteta, a uključuje simptome karakteristične za bolesti probavnog sustava. Simptomi su promjenjivi, a težina bolesti je određena opsegom zahvaćenosti organa. Kod mačaka prvi simptomi prolaze uglavnom neopaženo jer su one izvrsni majstori u skrivanju boli, no simptome koji vlasnik primijeti je povišena tjelesna temperatura, povraćanje, proljev, letargija i nagli gubitak tjelesne težine. Ponekad je mačkama proširen abdomen zbog izljeva u trbušnu šupljinu, a abdomen na opip može biti bolan.
Oba oblika pankreatitisa mogu imati kobne posljedice za mačku pa je presudna brza i pravilna dijagnoza i intenzivna terapija, no nespecifični simptomi uvelike otežavaju dijagnostiku. Nakon općeg kliničkog pregleda, veterinar treba provesti malo detaljnije pretrage koje uključuju KKS, biokemijski profil, RTG i UZV abdomena. U dijagnostici razlikovanja akutnog i kroničnog oblika pankreatitisa se predlaže biopsija i histopatologija. U današnje vrvijeme na tržištu postoje razni brzi testovi koji otkrivaju vrijednosti enzima specifičnih za gušteraču, no vrijednosti se uvijek procjenjuju uz kliničku sliku.
Prognoza ovisi o tijeku i težini bolesti, ali i o ranom dijagnosticiranju.
Liječenje i terapija ovise o obliku i stupnju pankreatitisa te individualnom stanju svake jedinke. S obzirom na to da mačke s pankreatitisom obolijevaju i od drugih bolesti (kolangiohepatitis i IBD), važno je da terapija pomaže u liječenju svih organa u tijelu. Akutni oblik nastaje naglo i često zna imati teške simptome zbog čega se mačke moraju hospitalizirati. U hospitalizaciji je najvažnija terapija tekućinama (infuzija), terapija protiv bolova, mučnine i povraćanja. Ako je u organizmu prisutna infekcija onda su trebaju prepisati antibiotici. Prognoza ovisi o tijeku i težini bolesti. Rano dijagnosticiranje uz blaže simptome omogućavaju dobar oporavak mačke, no ako vlasnik ne prepozna na vrijeme simptome ili se bolest iznova ponavlja, povećan je rizik od nastanka komplikacija i oštećenja drugih organa u tijelu s mogućim kobnim ishodom za mačku.
S obzirom na to da su u trijaditis uključena jetra, tanko crijevo, gušterača, za svaku mačku je potrebno individualno odabrati optimalnu hranidbu koja će zadovoljiti njene nutritivne i energetske potrebe, ali ujedno i odgovarati određenim zahtjevima bolesti. Mačku se ne smije tjerati da jede ako nema apetita, ona će stvoriti averziju prema hrani, pa je hranu potrebno uvoditi postupno. Hrana treba biti lakoprobavljiva, s visokokvalitetnim proteinima i nižim udjelom masti. Dijetalna hrana ne može izliječiti bolest, ali uvelike može pomoći u poboljšanju kvalitete života jer podržava prirodne tjelesne funkcije mačke.
Kod mačaka je važno na vrijeme prepoznati prve simptome bolesti, osigurati pravilnu kućnu i veterinarsku njegu koja će produljiti životni vijek mačke, ali i poboljšati samu kvalitetu života.
Pitajte naše veterinare:
