Uzročnik zaraznog peritonitisa mačaka je mačji koronavirus (FCoV).
Zarazni peritonitis mačaka (engl. Feline infectious peritonitis, FIP) je virusna zarazna bolest uzrokovana mutiranim sojem mačjeg koronavirusa. Uzročnik je mačji koronavirus (FCoV) koji pripada porodici Coronaviridae. Virus u suhom okruženju može preživjeti i do sedam tjedana. Bolest se obično razvija u velikoj populaciji mačaka poput uzgajivačnica, skloništa i gušće naseljenim slobodnim skupinama mačaka. Virulencija i infekcijska doza ovisi o tipu i soju virusa. Izvori infekcije su bolesne i zaražene životinje, doživotni kliconoše i kontaminirani predmeti (posude s pijeskom, zdjelice za hranu i vodu, češljevi, četke, odjeća, obuća itd.). Fekalno oralni prijenos bolesti je najčešći, a virus se u najvećoj koncentraciji nalazi u izmetu. Virus se može prenositi i slinom (međusobno uređivanje dlake između mačaka) te je opisan i transplacentarni prijenos, no vrlo rijetko. U organizam mačke virus najčešće ulazi preko sluznice probavnog i dišnog sustava. Važan faktor rizika za razvoj bolesti je dob mačaka pa tako oko 70% mačaka mlađih od jedne godine su FIP pozitivne. Mačići nakon odbića i mlade mačke su podložnije nastanku bolesti zbog nezrelog imunosnog sustava ili zbog stresnih događaja koji se događaju uglavnom u toj dobi poput cijepljenja, udomljavanja ili kastracije. Jednom kada se pojave klinički znakovi bolesti, smrtnost je vrlo visoka. Statistika govori kako će unatoč svemu 1-3% mačaka oboljeti od zaraznog peritonitisa dok će se kod oko 70% mačaka pojaviti prolazna infekcija u obliku enteritisa. Kod 5-10% mačaka koje dođu u kontakt s virusom se neće pojaviti infekcija jer su otporne na virus.
Bolest se razvija u dva oblika: mokri i suhi oblik.
Nakon ulaska u organizam mačke primarna virusna replikacija se događa u epitelnim stanicama tankog crijeva, no mehanizam nastanka zaraznog peritonitisa još uvijek nije u potpunosti razjašnjen. Većina mačaka zaraženih FCoV-om razvije asimptomatsku infekciju ili blagi enteritis. Samo jedan dio zaraženih mačaka razvija FIP (piogranulomatozni poliserozitis). Da bi se razvio zarazni peritonitis, virus prvo mora mutirati u organizmu mačke. Bolest se razvija zbog tvorbe imunokompleksa na stijenkama krvnih žila te povećane propusnosti endotela. Nakon što se umnožio u crijevima, virus ulazi u makrofage i leukocite što može dati dva rezultata, odnosno dvije vrste FIP-a: suhi ili neefuzivni FIP te mokri ili efuzivni FIP. Oblik i tijek bolesti ovise o jačini staničnog i humoralnog imunosnog odgovora.
FIP je bolest s raznolikih kliničkim znakovima koji imaju tendenciju progresije te ne postoje jedinstveni klinički znakovi za ovu bolest.
U početku se pojavljuju simptomi poput vrućice, letargije, gubitka tjelesne mase i povremeni blagi znakovi upale gornjih dišnih puteva. Ozbiljnost i trajanje znakova varira, a upravo ta nejasna priroda simptoma čini ranu dijagnozu FIP-a iznimno teškom. S napredovanjem bolesti se razvijaju izraženiji klinički znakovi koji nam daju uvid je li riječ o suhom ili mokrom obliku bolesti. Većina FIP pozitivnih mačaka je zaražena sojevima koji uzrokuju enteritis ili blagi do umjereni samoograničavajući proljev te povremeno povraćanje u trajanju od nekoliko dana. U današnje vrijeme sve više mačaka obolijeva od suhog oblika bolesti dok je mokri oblik ipak prevladavajući.
- Kod mokrog oblika virus uzrokuje upalu krvnih žila što rezultira istjecanjem tekućine bogate proteinima iz krvi u tjelesne šupljine (najčešće u abdomen u obliku peritonitisa). Efuzivni FIP se očituje kroničnim serofibrinoznim pleuritisom i peritonitisom, ascitesom i proširenjem abdomena. S obzirom na to da tekućina može imati utjecaj i na srce i pluća (torakalni i perikardijalni izljevi), mačka može otežano disati (dispneja, tahipneja). Mačke počinju dahtati, postaju letargične i gube na kilaži. Sluznice usne šupljine i spojnica mogu biti blijede do ikterične.
- Kod neefuzivnog (suhog) oblika nastaju upalne lezije takozvani granulomi. Oni nastaju oko krvnih žila unutar organa i drugih struktura što uzrokuje raznovrsnije i nejasne kliničke znakove (letargija, iscrpljenost, anemija itd.), ovisno o mjestu na kojem se nalaze. Granulomi se mogu pronaći u mozgu, očima i organima u abdomenu (jetra, bubrezi, crijeva, limfni čvorovi itd). Palpacijom abdomena se mogu ustanoviti povećani mezenterijalni limfni čvorovi, a ako su granulomi lokalizirani u crijevima onda uzrokuju začep, kronično povraćanje ili proljev. Kod piogranulomatoznog hepatitisa su uočljivi znakovi bolesti jetre što uključuje ikterične sluznice, mekaniji izmet, letargičnost itd. Većina mačaka sa suhim oblikom imaju intraokularne lezije koje se očituju promjenom boje šarenice (iritis). U 25-33% slučajeva su zabilježeni neurološki znakovi poput ataksije, hiperestezije, nistagmusa, napadaja i promjena u ponašanju. Pojava neuroloških znakova je loš prognostički pokazatelj bolesti.
Osim mokrog i suhog oblika se mogu pojaviti i prijelazni oblici bolesti.
Dijagnoza započinje anamnezom i kliničkim pregledom mačke. Simptome koje vlasnici najčešće primjećuju i zbog kojih dolaze kod veterinara su smanjeni apetit i konstantno povišena tjelesna temperatura koja se ponavlja i nakon dugotrajne antibiotske terapije. Promjene u kompletnoj krvnoj slici uključuju anemiju, limfopeniju, neutrofiliju i trombocitopeniju. Mačke s FIP-om često imaju povećane koncentracije proteina akutne faze dok ostali laboratorijski parametri kao što su jetreni enzimi, bilirubin, urea i kreatinin mogu biti povišeni ovisno o stupnju i lokalizaciji oštećenja organa. U dijagnozu je uključena i punkcija prisutne efuzije u prsnoj ili trbušnoj šupljini. Punkcijom se dobije viskozna tekućina u kojoj nema bakterija, ali ima puno proteina. Nalaz granuloma upućuje na suhi oblik bolesti, no mačke često znaju imati kombiniranu kliničku sliku za oba oblika bolesti (suhi i mokri oblik). Od ostalih dijagnostičkih pretraga se može raditi rendgenološko i ultrazvučno snimanje. U serološkoj dijagnostici za dokaz protutijela se najčešće primjenjuje neizravna imunofluorescencija i imunoenzimni test (ELISA) te brza imunomigracijska metoda, no ti testovi služe samo za dokaz protutijela za koronavirus u krvi i nisu pouzdan dokaz bolesti. Nalaz bilo kojeg od dostupnih testova se treba tumačiti u skladu s kliničkom slikom. Postavljanje konačne dijagnoze je moguće tek post mortem patohistološkim nalazom koji se smatra zlatnim standardom u dijagnostici ove bolesti, a patoanatomske i histološke promjene pokazuju da je najčešće riječ o kombinaciji mokrog i suhog oblika bolesti.
Može li se bolest izliječiti?
Liječenje FIP-a ide u vidu simptomatske i potporne terapije. Veterinar će ovisno o zdravstvenom stanju mačke i simptomi preporučiti infuziju, antiemetike, antibiotike ili glukokortikosteroide. Kod mokrog oblika je potrebno punktirati nakupljeni eksudat kako bi se životinji olakšalo disanje. Na tržištu postoji spoj nukleozidnog analoga GS-441524 koji može produljiti život FIP pozitivnoj mački, no jedna od njegovih najvećih mana je cijena i mogućnost nabavke. U istraživanjima nisu zamijećene nuspojave niti toksičnost lijeka, no potrebno je provesti dodatna istraživanja na većem broju mačaka da se vidi utjecaj lijeka na samu bolest, ali i organizam mačke. Za odabir optimalnog imunomodulatora je važno savjetovati se s veterinarom koji će odabrati pravi preparat u preporučenoj dozi, a isto se to odnosi i na aplikaciju dodatnih vitamina i minerala.
Koja je optimalna hrana za FIP pozitivnu mačku?
Za mačke s FIP-om nema specifične hranidbe nego je hranidbu potrebno birati individualno za svaku jedinku uzevši u obzir zdravstveno stanje mačke, njenu volju za hranom te biokemijske nalaze zajedno s krvnom slikom. Ako su nalazi uredni, mačka treba jesti hranu bogatu visokokvalitetnim i lakoprobavljivim proteinima dok udio masti ovisi o stanju gušterače i jetre. Hrana mora imati povoljan omjer Omega-3 i Omega-6 masnih kiselina koje će pružati podršku imunosnom sustavom i poboljšati kvalitetu života mački. Prirodan dodatak bogat Omega-3 masnim kiselinama je lososovo ulje, no bez obzira na to što je ulje prirodan preparat, potrebno je savjetovati se s veterinarom. FIP pozitivne mačke mogu živjeti kvalitetan život ako im je pružena sva potreba njega, okruženje bez stresa i redoviti veterinarski pregledi.
Pitajte naše veterinare:
